Pavel Bunčák – slovački nadrealista

IMG_0016„Chcem mene krásy a viac pravdy povedať“

Dana 24. ožujka 2015. godine u 18:00 sati Matica slovačka Zagreb pripremila je književnu večer o slovačkom piscu nadrealizma Pavelu Bunčaku. Predavanje su pripremili studenti 3. godine slovakistike na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, Helena Jakovina i Bernard Beneš. Književnu večer je uveličao naš gost iz ureda Grada Zagreba Željko Zaninović, voditelj Odsjeka za odnose s nacionalnim manjinama i vjerskim zajednicama Grada Zagreba. Pavel Bunčák rodio se 4. ožujka 1915. godine u Skalici u Slovačkoj, a potakao je iz obitelji učitelja. Osnovnu/pučku školu i gimnaziju je pohađao u rodnom mjestu, a kasnije se školovao u Bratislavi i u Klaštoru pod Znievom. Studirao je slovački i francuski jezik na Filozofskom fakultetu u Bratislavi. Nakon drugog svjetskog rata postao je redaktor časopisa Pravda, a zatim i naklade Pravda. Godine 1955. je počeo predavati slovačku književnost na Visokoj pedagoškoj školi a nakon zatvaranje iste, je otišao na Filozofski fakultet Univerzitet Komenskeho, gdje je radio sve do odlaska u Strasbourg 1980. kada je postao lektor slovačkog jezika i književnosti.

Književnosti se okrenuo u polovici 30-ih godina kada je publicirao prve pjesme u časopisima „Svojet“, „Elán“ i „Slovenské pohľady“. Njegova debitantska zbirka se zvala „Neusínaj, zažni sinko“ (1940), koja ga je lansirala među slovačke nadrealiste. U njoj je izrazio protest fašizmu i ratnim grozotama, no isto tako i nadu i vjeru u dobro, ljubav i prirodne odnose među ljudima i narodima. Težnju tim idealima u pristupu prema životu i pogledima na svijet, potvrdio je, također, u svojoj zbirci „S tebou a sám“ (1946). A kasnije, zbirkom „Zomierať zakázané“ (1948) je odstupio od nadrealističke poezije.

Radost nad prozvanim idealima daljnjeg razvoja novog društvenog poretka je izrazio u zbirci „Pierkom holubice“ (1945). Stihove iz pjesnikove književne mladosti, publicirane iz rukopisa, sadržava zbirka „Útek a návrat“ (1973), a izabrane pjesme iz njegovog cijelo životnog opusa možete naći u zbirci „Básne“ iz 1975. No, kao jedno od najvažnijih njegovih djela, gdje je potvrdio svoju filozofsku i poetološku stabilnost uzimamo pjesničku zbirku „Klopanie na okná“ (1983). Napisao je također i autobiografski ciklus novela „Hriešna mladosť“ (1973.)

Napisao je više od 20-ak knjiga, bio je intelektualac europskog ugleda, a uz pisanje, bio je priznati prevoditelj i antologist, ali isto tako i njegovi stihovi su prevedeni i čitali su se ne samo u Češkoj i Slovačkoj, već i svuda po svijetu. Umro je 5. siječnja 2000. godine u Bratislavi.

Pavel Bunčák je u skupini slovačkih nadrealista uvijek ostao vjeran sebi, striktno se držao poruke koju je sam sebi zadao u pjesmi „Fantázia“, „Chcem menej krásy a viacej pravdy povedať“.
U to vrijeme, heraldički znak nadrealista je bio krokodil, koji se može i naći u raznim knjigama, a kasnije je u bratislavskom kafiću „Metropol“ gdje se nalazila nadrealistička grupa, Pavel Bunčák je izmislio novi mistično-profani znak: skarabej i od tada je skarabej postao zaštitni znak skupine nadrealista.
Iako su nam studenti sami rekli da nisu mogli pronaći puno informacija o Pavelu Bunčaku, ipak smo mogli puno doznati o njegovom životu i literarnom dijelu. Predavanje su nadopunjavali recitacijama Bunčakovih pjesama na slovačkom jeziku.
I ovu književnu večer smo proveli u ugodnoj atmosferi uz skroman domjenak te zajedno se družili.

Alena Baliová
IMG_0001
IMG_0006
IMG_0009